Blagdan Svete Lucije slavi se 13-og prosinca dan je Svete Lucije. Taj blagdan duboko je ukorijenjen u hrvatskim narodnim običajima – na taj dan sije se pšenica u tanjuriće ili zdjelice kao simbol obnove života i plodnosti. Do Božića pšenica naraste i zazeleni se te ukrašava božićni stol, a tokom božićnog vremena stoji ispod bora, uz jaslice ili u kutu sobe. Radi ljepšeg izgleda, pšenica se podreže i ovije crvenom trakom ili hrvatskom trobojnicom. U nekim se krajevima posred pšenice napravi udubina u koju se stavlja čaša, a u čašu tri svijeće koje se pale na badnje večer. Tako ovaj običaj spada u skupinu pravih božićnih običaja kojemu je svrha da na sam Božić u kući bude zelenila. Običaj je također da se od Lucije do Božića prati vrijeme, jer prema pučkoj predaji, sljedeće će godine u pojedinom mjesecu biti takvo vrijeme kakvo je na odgovarajući dan od Sv. Lucije do Božića. Zato, ako to do sada niste učinili, posijte svoju pšenicu i vidite kakva vas godina očekuje!

Sveta Lucija je zaštitnica vida, slijepih, ratara, lađara, staklara, krojača, tkalaca, pisara, vratara i kovača. Živjela je u 4. stoljeću u Siracuzi na Siciliji u vrijeme vladanja cara Dioklecijana, koji je poznat po progonu kršćana. Iako se o njenom životu vrlo malo pouzdano zna, on je isprepleten brojnim legendama. Prema jednoj legendi Lucija je potjecala iz imućne obitelji i imala je zaručnika. Jednog dana hodočastila je grob svete Agate moleći za ozdravljenje bolesne majke. Ukazala joj se Sveta Agata i predvidjela joj skoru mučeničku smrt. Po povratku u Siracuzu Lucija je otkazala zaruke i odlučila sav imetak podijeliti siromasima. Time je uvrijedila zaručnika koji ju je prijavio vlastima s optužbom da je kršćanka. Lucija je zatočena i mučena, ali se svoje vjere nije odrekla. Osudili su je na smrt odrubljivanjem glave, ali je prije smrti uspjela primiti euharistiju i predvidjeti skoru smrt Dioklecijana i kraj progona kršćana. Njeno predviđanje ubrzo se ostvarilo, a ljudi su je počeli štovati u 5. stoljeću. Sv. Luciji su izvađene oči i stavljene na tanjur, pa se smatra zaštitnicom očiju i vida. Na slikama se često oslikava s očima na tanjuru, s bodežom i s uljanicom – svjetiljkom. Po julijanskom kalendaru 13. prosinac smatrao se najkraćim danom u godini, a narodna tradicija povezala je ugaslu svjetlost slijepih očiju Sv. Lucije sa najdužom noći zimskog sunčevog ciklusa.