Bio je to početak rata..Neprijateljski napad na Makljenovac, iz svake kuće je morao ići bar jedan dobrovoljac...Vinko Nikić je živio sa svojom majkom, u Alibegovcima...Kad je došlo vrijeme da se krene, Vinko je sa svojim prijateljima bez ustručavanja krenuo u bitku, iz koje se nažalost nikad neće vratiti...Prilikom dolaska u Makljenovac, naši momci upadaju u zamku neprijatelja i pod rafalnom paljbom, svi uspijevaju pobjeći, neki ranjeni, neki neokrznuti, ali samo Vinko nije uspio, ostao je opkoljen neprijateljima...Pri povratku hrabrih momaka u svoje domove, obitelji su ih čekali i dočekali, samo Vinkova majka nije uspjela dočekati svog sina živog...Čekala ga je danima, godinama i nažalost umrla, a da nije uspjela pronaći svog sina, da ga pokopa kako zaslužuje, da mu može na grobu upalit svijeću...
Ne želimo nagađati što se zaista Vinku dogodilo, pokušat ćemo kroz razgovor i svjedočanstva, sa njegovim suborcima, doći do malo više podataka i ako se oni budu slagali, objavit detaljniju priču o ovom nestalom usorskom borcu...
Ovim putem želimo apelirati na općinsku vlast, na MZ Alibegovce, da se ovom čovjeku napravi spomenik, bar mali spomenik, da prijatelji, familija i svi oni koji žele, mogu doći i zapalit svijeću i pomolit se...