Župa Jelah osamostalila se 16. prosinca '75. dekretom o osnutku što ga je potpisao nadbiskup Smiljan Franjo Čekada. Radosna je vijest župljanima pročitana uoči Božića, 21. prosinca, na nedjeljnoj misi. Bila im je to najbolja božićna čestitka.


S legendama nikad niste načisto, ali ova je doista zanimljiva, pa čak i ako nije istinita, lijepo ju je čuti. Kaže, naime, kako je ime Jelah nastalo po imenu Jele „Ercuše" koja je imala kuću u kraju zvanom „Katići". Uz to imala je Jela tri lijepe kćeri — što sugerira da je i sama bila oku ugodna - koje su osim ljepote bile omiljene i zbog toga što su lijepo svirale harmoniku. Riječ je, dakle, o kraju u kome se, uz ljepotu, cijenio i talent. Valjda je i danas tako. Uostalom, vidjet ćemo uskoro...

Brzi nadbiskupov odgovor

Znajući ovu legendu, zaputili smo se u Jelah, naselje što se nalazi u usorskome kraju, na raskrižju putova Tešanj - Prnjavor i Doboj- Teslić.

A u Jelahu je župa Sv. Ivana Krstitelja. Status samostalne kapelanije  Jelah je dobio 10. siječnja 1975.,a dekret o osnutku župe potpisao je nadbskup Smiljan Franjo Čekada u prosincu iste godine. A zanimljivo je, u ovo predbožićno vrijeme, podsjetiti na argumentaciju (prvog) župnika Ivana Bošnjaka koji je u svojoj zamolbi od 4. studenoga 1975. Ordinarijat prvo podsjetio kako je kapelanija (i) ustanovljena samo privremeno kao samostalna s tendencijom što prije prerasti u župu te dodao:  „Potpuno osamostaljenje traži dalji unutarnji razvoj ovoga pastoralnog centra, kako u materijalnom, tako i u duhovnom pogledu. Posebno je urgentno ovo proglašenje radi gradnje, saniranja dosadašnjih troškova i osiguravanja daljih. Svima je poznato da je Božić najprikladniji moment za to, jer je to vrijeme kada se domaćini sabiraju svojim kućama, a najbolja čestitka za te blagdane bit će im dekret o formiranju župe."

Nadbiskup Čekada vrlo je brzo, 16. prosinca, odgovorio vlč. Ivanu i poslao mu dekret o osnutku župe, uz napomenu kako će vjernicima biti pročitan u nedjelju 21. prosinca 1975. godine. Uz to, također na poticaj, a u ime svih vijernika, vlč. Ivana određeno je da župna crkva bude posvećena Svetom Ivanu Krstitelju.

Pa iako je župa, a, dakle, i sama župna crkva — razmjerno mlada, danas nas u župnom dvorištu dočekuje župnik don Ilija Marinović ponosan što je crkva posvećena Krstitelju, potpuno obnovljena, baš kao i župna kuća, izgrađena dvorana za vjeronauk, dva igrališta za najmlađe...

Dug put od temelja do zvona

„Župljani su vrlo vezani za svoju crkvu, još od samih početaka, od ustanovljenja župe. Nekoć su, naime, na misu išli i po deset kilometara, uglavnom pješice. Crkva je uvijek dobro popunjena, sada u predblagdansko vrijeme osobito. Vjernicima poglavito znače mise zornice. Uz to, svibanjske i listopadske pobožnosti imaju naročito mjesto u njihovim srcima, a na poseban način Komušina", pripovijeda nam don Ilija.

Župom od početka upravljaju dijecezanski svećenici a čine ju naselja Bukva, Cerovac, Donja Netača, Jelah, Jelah polje, Jevadžije, Krndija, Raduša, Rosulje, Tešanj, Tugovići i Vukovo. Na župi je sedam kapelica - tri grobljanske: u Jelahu, Rosuljama i Dobropolju, te četiri seoske: u Cerovcu, Vukovu i dvije u Potočanima.

A kada je riječ o povezanosti župljana s crkvom, treba kazati kako o tomu najbolje svjedoči podatak iz ljetopisa koji kaže kako je Pero Katić još 1966. darivao dva dunuma zemlje za izgradnju crkve u Jelahu, koju je 7. srpnja 1996. posvetio zadarski nadbiskup Marijan Oblak. Inače, gradnja crkve trajala je neobično dugo — temelji su izliveni u listopadu '69., a, vidjeli smo, za posvećivanje bila je spremna tek za tri desetljeća. Danas joj interijer rese oltarna slika Sv. Ivana, zavjetna slika patrona, uistinu impresivni vitraji i križni put, sve djelo glasovita akademskog slikara Ante Mamuše.

Tko je otišao, otišao je

No, pripremajući se za pohod ovoj župi, svjesni u kakvom (teškom) vremenu živimo, naišli smo na pjesmu Ivice Bodulice Strikana koji (rezignirano) pjeva: 

Mladi ljudi iz Usore bježe

Neorane njive mnoge leže

A od djece 'naših bogataša'

Popunja se ona 'lijepa naša'

Dušu moju boli boljka živa

Usora nam sve pustija biva..


ove su se Strikanove rime, istina, odnosile na razdoblje 1995. - 2000. kada se odmah poslije rata, raseljavalo po Bosni, ali i selilo u inozemstvo. No, i proteklih je nekoliko godina Njemačka "ušla u modu”. Kako je ovdje?

"Pa, bilo je i ovdje odlazaka, ali u posljedne se vrijeme glede toga stanje stabiliziralo. Tko je otišao, otišao je. Župa treuntačno broji oko 830 vijernika, odnosno 300-tinjak obitelji. U ovoj smo godini imali šest krštenja a najvaljeno je još jedno za Božić. Uz to, bila su i tri vjenčanja. Možda je pak važnije da je 30-tak mladih vezano za župnu crkvu, takoreći, svakodnevno. Uz to vrlo je dobra suradnja s Nadbiskupijskim centrom za pastoral mladih Ivan Pavao II. u Sarajevu te suradnja s mladima iz susjednih župa", svjedoči župnik koji je u Jelahu od sredine svibnja 2013., a plodovi njegova djelovanja, pastoralnog i drugoga, vide se na svakom koraku.

Demokracija na djelu!

O tomu nam, uz ino, govori i tajnica Pastoralnog vijeća Antonija Martinović koja nam tumači kako župnik zna svakoga svoga župljanina - od onog najmladeg do najstarijeg.

„U našoj župi, zapravo, ima svega po malo: male djece, tinejdžera, starijih... Odlasci, karakteristični za današnju Bosnu, nisu nas u tome omeli. Zato imamo i krštenja i krizmi i vjenčanja. Nije (nam) važno doći samo na misu. Važno je i družiti se poslije mise, osjećati župnu crkvu i sve njezine sadržaje kao svoje. Također, imati osjećaj i za potrebite. Evo baš u ovo predbožićno doba uvijek se sjetimo onih koji su sami, kojima je potrebna pomoć. I materijalna i posebice -- duhovna«, kaže Antonija naglašavajući kako su se mladi za župnu crkvu vezali ponajviše dolaskom sadašnjeg župnika koji naprosto zna kako s njima raditi,

„Oni imaju ključeve od župne dvorane, župnik im je osigurao gotovo sve moguće sportske rekvizite, imaju (čak) i svoju kasicu gdje prikupljaju novac za neke svoje aktivnosti. Svi imaju župnikov broj i on im je uvijek na raspolaganju. Baš kao, uostalom, i ostalim župljanima", svjedoči tajnica Pastoralnog vijeća u kome svako selo ima svoga zastupnika. Demokracija na djelu!

Gospin kutak — uskoro

No, gda Martinović nije samo to. Od 2013. vodi i župni zbor, a naslijedila ga je od s. Krunoslave i, kaže, na njezinim višegodišnjim temeljima nastojala je i uspjela! - unijeti novi duh. Također, pod Antonijinim ravnanjem zbor je prerastao u mješoviti. Prvi muški glas bio je onaj njezina oca Jure, a, evo, sada su tu već četiri muška člana. Na radost (i) župnika jer zbor, dakako, animira svete mise, na poseban način onu nedjeljnu.

Antonija tu ne misli stati... mobilizirat će, najavljuje, još neke (muške) glasove. Tako da župnik može biti miran glede perspektive župnoga zbora. S posebnim zadovoljstvom nam ta, inače učiteljica razredne nastave u Osnovnoj školi u Sivši govori o pripravi za Božić. Tako će, uz ostalo, do najradosnijeg kršćanskog blagdana biti zgotovljen i Gospin kutak.

"Božić je ovdje uistinu nešto osobito. I ne samo za katolike. Istina, prošle je godina pandemija to malo poremetila, ali vjerujemo kako ćemo ovaj Božić, s našim susjedima i prijateljima, proslaviti kako smo i naviknuli prije ove pošasti", optimistična je naša sugovornica naglašavajući pritom i tijesnu suradnju s HKD-om Napredak s predsjednikom Ivanom DUvnjakom na čelu. Što je zapravo i logično budući da je gđa Matinović i dopredsjednica ovog uglednog Društva koje je 2015.- nakon 30 godina! - organiziralo božićni festival pod nazivom U suret Božiću.

Duhovna zvanja

Župa Jelah bogata je i duhovnim zvanjima. Sinovi ovoga kraja su:

Mato Bošnjak iz Rosulja, kojega ovdje pamte po nadimku Medo. Taj je dominikanac svečane, doživotne zavjete položio u Zagrebu 1975., a za svećenika je zaređen potkraj rłpnja sljedeće godine u zagrebačkoj katedrali. Mladu misu slavio je 11. srpnja '76. u novoosnovanoj župi Sv. Ivana Krstitelja u zavičaju. Što je bio prvorazredni događaj za Jelah, Matine Rosulje, ali i za Žabljak. Na objedu poslije misnoga slavlja nazočno je bilo 800 gostiju!

Također dominikanac, Zvonko Knežević pak je iz Cerovca, svoje je svečane doživotne zavjete položio u veljači 1979. u Fribourgu u Švicarskoj gdje je i dovršio teološke studije te magistrirao 1983. Zaređen je za svećenika u travnju '79., a iste je godine, u srpnju, slavio svoju Mladu misu. U, dakako, rodnoj župi.

Ove godine, na drugotni patron župe Jelah - svetkovinu Glavosijeka Ivana Krstitelja, Mladu je misu slavio don Hrvoje Mandić koji je 2021. zareden za Riječku nadbiskupiju. Kćeri Jelaha su i Dragica Tereza Šarić iz Rosulja i njezina susjeda Marija Tadeja Bošnjak, obje sestre dominikanke.


Uloga don Ilije

Ovdje treba dodati i da je baš don Ilija učinio sve kako bi se Božić u ovoj župi, općenito Tešnju, slavio baš kao nekoć, u ozračju pravog susjedstva, tj. - komšiluka. I župnik drži do blagdana i običaja drugih o čemu svjedoči i ovdašnji korničar Husein Galijašević koji na portalu Usora na dlanu piše: " Velečasni Ilija Marinović, župnik župe Jelah jedan je od onih koji doprinosi dobrim međunacionalnim odnosima.Pokazuje to i broj gostiju na domjenku povodom božićnih blagdana kada na prijemu možete vidjeti gotovo sve istaknute nositelje javnog života u Tešnju, Ali i Ze- Do kantonu, FBIH i BIH koji su iz Tešnja. Jednostavan, spreman za komunikaciju sa građanima bez obzira na vjersku pripadnost, prisutan na javnim skupovima gdje se očekuje njegova nazočnost."

Jasno, čitatelju su već primijetili da je Antonija u župi zapravo Katica za sve, te se zapitali: Kako (sve!) stigne? Spremaju se, međutim, i nasljednici. Jedan od njih svakako je i Josip Bodulica. No, kako su reporteri Katoličkog tjednika Jelah pohodili radnim danom i u radno vrijeme, Josipa smo potražili na radnom mjestu, u Alatnici Katić.

„Ovdje kao operater radim od 2018. kada sam završio srednju školu. Uvjeti za rad su izvrsni, a radimo autodijelove uglavnom za izvoz, za Njemačku ponajviše”, priča nam, nakon čega nismo imali potrebe pitati ga razmišlja li, kao znatan dio njegovih bh. vršnjaka, o odlasku.

Jezgra na koju se može računati

Josip je inače animator pri župi i ističe kako je puno naučio u sarajevskom NCM-u Ivan Pavao II. „Poslije sam specijalizaciju položio u Radunicama kod Žepča. I danas mogu kazati kako sam zadovoljan radom mladih u našoj župi. Naš je župnik našao pravi način kako nas okupiti. Dalje je bilo do nas, pa i animatora. Ima nas 30-ak, to je jezgra na koju se može računati u svim akcijama. Naročito humanitarnim za koje se spremamo i sada za Božić. Uz to, uspješno surađujemo i sa susjednim župama", kaže Josip.

Na početku rekosmo kako je župa Sv. Ivana Krstitelja razmjerno mlada. Ipak - bliži joj se 50. obljetnica. Prije šest godina, kada se ovdje slavilo 40 godina od dekreta nadbiskupa Čekade, objavljena je prigodna publikacija pod uredničkom palicom sveprisutne Antonije Martinović. Budući da se bliži zlatni jubilej, don Ilija nam kaže kako će biti izdana nova, vjerojatno u formi monografije. Pripreme su započele.

Katolički tjednik/ Piše: Josip Vričko