Agresivnost pojedinaca iz Tešnja/Jelaha prema hrvatskim simbolima nije slučajna i jasno je da je u ovo predizborno vrijeme potencirana neposredno iz Sarajeva.

Poznavatelji geneze formiranja Općine Usora na hrvatskim prostorima donjeg toka rijeke Usore sjetit će se u kakvom je ozračju Općina Usora formirana. Unatoč činjenici da na području Tešnja i Usore nije bilo sukoba između HVO i bošnjačke Armije RBiH, bošnjačka je strana pokušala spriječiti organiziranje Hrvata u lokalnu samoupravnu zajednicu – općinu. Napetosti su bile stalno prisutne, podsjetit ću samo na pokušaj desanta na hrvatska sela na lijevoj obali Usore kako bi se razoružao HVO a vojne i civilne strukture stavilo pod komandu iz Tešnja. Isti dan takva se scenarij pripremao i na području Općine Ravne-Brčko, a direktni nalogodavac bio je Alija Izetbegović. Od otvoreno neprijateljskih djelovanja, Usorani će se vječno sjećati i Božića 1995. kada su na povratku s mise polnoćke iz zasjede ubijena dvojica gardista HVO-a.

Piše: Darko Mršić

Općina Usora je unatoč žestokom protivljenju Bošnjaka jednom od rijetkih intervencija MZ u korist Hrvata konačno i pravno formalno zaživjela u okviru lokalne samouprave FBiH 1998. godine.

Od tada pa do danas izrasla je u “malu Švicarsku” između Doboja, Teslića i Tešnja, transformirajući se iz skupa ruralnih naselja u urbanu cjelinu koja sustavnim pristupom, pogotovo zadnjih nekoliko godina, prostornim uređenjem prati sve standarde razvoja europskih jedinica lokalne samouprave. Konceptom poslovnih zona Usora je u posljednjih 6 godina utrostručila broj zaposlenih na svom teritoriju, što se odražava i na kupnoj moći, pa je tako mala Usora prema potrošnji na glavu stanovnika među prvih 10 općina u FBiH.

I zašto bi mala ali uspješna općina smetala nekome?

Pa upravo zbog toga što je uspješna, samostalna i samoodrživa, a većinski hrvatska. A to je koncept koji je rješenje za opstanak Hrvata u BiH, što nekima očito ne odgovara. Usora je prototip i put po kojem bi sutra uz malo odvažnosti i podrške protektorski faktora mogli krenuti i Kraljeva Sutjeska, hrvatska područja oko Bugojna, Općina Soli u prstenu oko Tuzle itd. Lokalna samouprava nazire se kao rješenje opstanka, samoorganiziranja, razvitka na principima Hrvatima bliskog europskog vrijednosnog sustava i zaštite svojih nacionalnih prava kroz osnovne oblasti poput školstva.

I upravo zbog toga, zbog čvrste ukorijenjenosti Hrvata koji su prvo kroz obranu pod zapovjedništvom 110. HVO brigade a uslijed toga i institucionalnim zaokruživanjem obranjenog u jedinicu lokalne samouprave, te poslijeratnim snažnim ekonomskim razvojem neugodno iznenadili sve, koji su smatrali da će ta enklava kao i Žepče biti “demografsko poklopljeni” o čemu i danas postoje tragovi na raznim internetskim stranicama gdje se predviđao nestanak Hrvata s tog područja. Uspješan koncept zato je postao prijetnja jer osigurava opstanak hrvatskog elementa u svim pogledima, od jezika, simbola, vjere i etnoloških specifika.

Slijedom toga, oni koji nisu očekivali takvu nesalomljivu cjelinu koja je uokvirena “tek” općinskom granicom sve učestalije izazivaju incidente na tom području, pokušavajući od Usore napraviti općinu “slučaj”. Tako je konstantno uništavanje prometne signalizacije (table Općina Usora s grbom, tabla most Usorskih branitelja…) samo refleksija političke klime u kojoj Općina Usora godinama vodi pravne bitke za nekoliko lokaliteta uzurpiranih od strane tešanjske općine, počevši od stadiona na Tešanjci, vodovoda iz Lugova i izvorišta u Jelečima, te područja od 80 hektara teritorija Usore, koje je odlukom resornog ministarstva ZDŽ dodijeljeno pod gazdinstvo lovačkog društva iz Tešnja, a spornu dodjelu područja poništio je čak i Ustavni sud BiH 2016.
Općina Usora je rješenje svima koji žele održivu BiH s tri naroda. Onima koji to ne žele, Usora i Hrvati trn su u oku i poligon za potenciranje konflikta.

preuzeto sa stranice HMS.BA