GODIŠNJICA MUČENIČKE SMRTI FRA VLADE KLJUČEVIĆA

Fra Vlado Ključević nije bio svećenik ni pune četiri godine niti je navršio trideset godina života kada je 1945. tragično stradao prilikom upada partizanskih jedinica u Sivšu kod Doboja, gdje je bio župnikom. Rodio se 23. svibnja 1915. u selu Komarica pokraj Dervente, a za svećenika je zaređen 1941. u Mostaru.

Nakon službovanja u Rami i na Plehanu postavljen je za župnika u Sivši u kolovozu 1944. Župa je u ratu već jako stradala, župni stan je bio spaljen, ali je fra Vlado prihvatio župu da narod ne bi ostao bez svećenika, bez duhovne utjehe i sakramenata. Na vrijeme je stizao na sve strane svoje župe, bilo da opremi bolesnika sakramentima umirućih, bilo da mrtve otprati do groblja, bilo da svoje župljane pouči u katoličkoj vjeri. Budući da je župni stan spaljen, stanovao je u selu Makljenovac kod Doboja.

Svaki put bi putovao u župu na konju. Tako je uoči tragična dana išao na župu od roditelja iz Komarice vlakom do Doboja. Na savjete obitelji i prijatelja da ne ide na Sivšu jer je opasno odgovorio je: „Ne mogu tako ostaviti župljane, dobri su to ljudi.“ Brat mu Pavo kaže da su to bile posljednje riječi koje su od njega čuli.

Fra Vlado je pred večer otišao u Sivšu na župu. Partizani su izvršili napad i razbili obranu hrvatske vojske. On nije bježao nego se sklonio u podrum jednog gostioničara kod koga je često noćevao, s vlasnikom gostionice i jednim domobranskim satnikom. Partizani su tražili da izađu iz podruma, te kad su izlazili, satnika su prvog ubili, u fra Vladu su pucali sa strane i pogodili ga u gornji dio noge. Pao je i glumio da nije živ. Međutim, kad su mu skidali odjeću vjerojatno se mrdnuo povrijeđen u ranu, onda su ga dotukli. Pucali su mu u usta, u obraz i u prsa. To je bilo na današnji dan, 21. veljače 1945. godine.

Sutradan mještani su u jednu grobnicu sahranili satnika i fra Vladu. Poslije nekoliko dana župljani su izvadili mrtvo tijelo iz groba i dovezli po noći u Doboj na volovskim kolima. U dobojskoj župnoj crkvi preuzeo ga je župnik i njegova braća. Kad su ga prali od zemlje, jer je bio sahranjen bez sanduka, i oblačili, bilo je to u noći. Nikog drugog osim njih trojice živih nije bilo u crkvi. Orgulje su se oglasile, svećenik je rekao njegovoj braći Stipi i Pavlu: „Bog nam je poslao anđele.“

Sutradan je mrtvac dovezen vlakom do stanice Komarica, u rodno selo i kuću gdje je boravio do prijevoza na Plehan, gdje je pokopan u samostanskom groblju.

(Sastavljeno prema knjizi fra Marijana Karaule: Iskušenja Bosne Srebrene: stradanja bosanskih franjevaca 1944.-1985, Zagreb – Sarajevo, 2014.)

 

 

Tekst: Franjevacka prisutnost u Bosni

Last modified on Petak, 23 Veljača 2018 19:19

Kontakt

e-mail:

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.