27.12. – Sv. Ivan, apostol i evanđelista

Bio je sin Zebedeja i Salome. Kao učenik Ivana Krstitelja prvi je s Andrijom pošao za Kristom. U Isusovu javnom životu ima uz Petra i Jakova Starijega, brata svog, rekli bismo, kao neko povlašteno mjesto. Na posljednjoj večeri kao »onaj koga je Isus osobito ljubio nalazio se za stolom Isusu do krila« (Iv 13,23). A največu vjernost i hrabrost pokazao je kad je jedini od apostola stajao pod Isusovim križem. Nakon Kristova uskrsnuča i uzašašća na nebo pokazuje se Ivan u više navrata u povlaštenoj situaciji uz Petra, kao na primjer kod izlječenja čovjeka hroma od rođenja pred hramskim vratima ili kod dijeljenja sakramenta potvrde u Samariji. Za vrijeme Apostolskog koncila u Jeruzalemu, oko godine 50., uz Petra i Jakova Mlađega ubraja se među stupove prvotne Crkve. Sv. Pavao u Poslanici Galačanima priznaje: »Jakov, Kefa i Ivan, koji su smatrani stupovima, dadnu desnice meni i Barnabi u znak međusobnog zajedništva, da mi idemo među pogane, a oni među obrezane« (2,9).

Povjesnicari kršcanske starine misle da je Ivan ostao u svetom gradu, u Jeruzalemu, sve do smrti Isusove Majke, koju je Isus na križu povjerio baš njemu. Odlicna predaja, koja potjece iz II. stoljeca, tvrdi da je Ivan, pocevši od godine 60., djelovao u Efezu u Maloj Aziji postavljajuci biskupe i osnivajuci kršcanske zajednice. Doživio je veliku starost te umro naravnom smrcu u pocetku vladavine cara Trajana, dakle negdje oko godine 100. On u sebi ujedinjuje ne samo apostolsko i poapostolsko doba, vec u svojim knjigama jasno odražava novu situaciju kršcanstva koja je nastala razarenjem Jeruzalema godine 70. Njegovo evandelje, koje je Klement Aleksandrijski nazvao »pneumatsko«, napisano je za kršcane koji su potekli iz poganstva. On u njima želi utvrditi vjeru u mesijanstvo i božanstvo Isusa Krista. Osim Evandelja napisao je tri poslanice i Otkrivenje. Sve su te njegove knjige pune najdublje teologije. On, na primjer, u Evandelju ne opisuje samo gole cinjenice, vec i upozorava na njihovu dubinsku uvjetovanost i otkriva njihovo simbolicko znacenje. Biblijski sladokusac starine, Origen, piše pocetkom III. stoljeca: »Cvijet Biblije jesu Evandelja, a cvijet Evandelja jest Ivanovo evandelje.« Ivanove poslanice mogu se nazvati, a navlastito prva, poslanicama ljubavi, jer u njima dolazi 31 puta glagol »ljubiti« te 21 puta imenica »ljubav«. On nam je njima dao i najdivniju definiciju Boga: »Bog je ljubav!« Otkrivenje je prorocka knjiga, teško se razumije, no ipak vrijedno je i nju cešce uzeti u ruke te citati jer cemo u njoj naci mnogo ohrabrenja u podnošenju životnih poteškoca i mnogo nade u konacnu pobjedu Isusa Krista.

Kako je ova knjiga namijenjena široj publici, našem puku, želimo baciti pogled na svetog Ivana Evandelistu i na jednostavniji nacin, onako kako ga je pucki opjevao u desetercu o. Milan Pavelic. Šetnju šeta Spas citava svijeta, Po obali, što zelena cvjeta Podno gora i podno timora Ukraj jasna Galilejskog mora. Namjera ga namjerila bila Na dva momka, do dva brata mila, Dva ribara iz malena grada, Baš Jakova i Ivana mlada. »Hajte za mnom«, rece Isus njima, I oni se rastaše sa svima, Sa mrežama oca ostaviše, Za Spasom se smjesta otpraviše. Al gle, djeva, sjetna oka crna, Doskakuta potiho ko srna Pa k Ivanu prikuci se bliže, Šapcuc zbori, biser-suze niže: »O Ivane, od ociju draži, Kamo kreceš, što ti duša traži? Zašto rodnu ostavljaš kucicu I još mene svoju zarucnicu? Kakvu to se tamo nadaš jadu? Zašto srecu razaraš nam mladu?« Tiha bola Ivi srce para, Ne gledec je njojzi odgovara: »Da i život sav mi je u tebi, Sestro moja, uzeo te ne bih. Otkupitelj svijeta došao je I u društvo pozvao me svoje, Meni red je za života moga Ljubit, služit Njega jedinoga, Njemu živjet, Njemu umirati, Dušu, tijelo Njemu darovati. Sestro moja, Bog nam veze nece, Pa gdje u njoj bilo bi nam srece? Budi, seko, duše uzvišene, Sjekni srcem i pregori mene, Još momaka rodila je mati, Bog ce tebi boljeg druga dati, A djevom li ostaneš do kraja, S lijerom cemo naci se sred raja, Tu ce ljubav združiti nas nova Cišca, slada, trajnija neg ova.« Gleda djeva duše zadivljene, A Ivana Božje motre zjene, Iz njih ljubav silnog Srca tece, Kojom rane svakakve se lijece.

Od Isusa Ivan vec se ne da, Za Njim ide, Njega posvud gleda, O Njem misli, o Njem u snu sniva, Dan za danom slicniji Mu biva. Cist ko dijete, pun ljubavi žarke, Za tog svijeta on ne mari varke; Od svih bolje Ucitelja shvaca, A Ucitelj ljubavlju mu vraca: S prva trena izabire njega Za drugara, svoga najdražega, Kod vecere glava Ivanova Cuti kucaj Srca Isusova, Isus s križa njega raspoznaje, Majku svoju za majku mu daje, Silnog orla krila pripinje mu, Poput munja oci daje njemu. U visine duh Ivanov leti, Gdje se vidi Bog tri puta sveti, Gdje od svega divnija i slada Rijec se vjecna od svog Oca rada. Tu besjede on božanske piše Sve krasote i strahote diše Tajanstvenih cudesnih videnja, Što ih prica knjiga Otkrivenja. Do starosti drevne živujuci U Gospodnjoj on revnuje kuci, A kad smrt mu u pohode zade, S Majkom Isus kod njega se nade, Dušu svoga ljubimca uzeše I u rajske dvore je odniješe. Silna, krotka dušo Ivanova, Bjelja i od snijega Libanova, Plamenija od munje za tmina, Poletnija od orla s visina: Gledni Crkvu, gdje u jada trista Rat ratuje s vojskom Antikrista! »Sine groma«, gromom s neba smjeri Grdnu glavu stare strašne zvijeri; S našom Gospom, s pukom svetitelja Moli, moli našeg Spasitelja, Da rasplamsa svecenicke grudi, Sveti zanos u momcima budi, Muževima muški duh da prene, Snagom paše starce, djecu, žene, Ocajnima uzme misli crne, Zalutale iz propasti vrne, Da sred tmica Crkva Zarucnica Sine Muko slavna Pobjednica!

Last modified on Srijeda, 27 Prosinac 2017 10:12

Kontakt

e-mail:

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.