Sveti Antun pustinjak (opat) – kratki životopis

U hrvatskom vjerničkom puku omiljeni sveti Antun opat, Antun Veliki ili Antun Pustinjak, naziva se i „otac monaštva“ i začetnik pustinjaštva.

Rodio se oko 251. u Komi blizu egipatskog grada Herakleje (Herakleopolis Magna). Potiče iz bogate obitelji, a poslije smrti roditelja pobrinuo se za budućnost svoje sestre, poklonio zemlju susjedima, rasprodao imovinu, razdijelio novac siromasima i otišao u libijsku pustinju.

Živio je u pećini, uzgajao stoku, obrađivao mali vrt i provodio samotni život u pokori i molitvi. Zatim se preselio na brdo Pispir (danas Der el Memum) pored Nila i tamo nastavio pustinjačkim životom.

Godine 311. otišao je u Aleksandriju i javno, unatoč progonu cara Maksimilijana, bez straha propovijedao Kristovu vjeru kako bi ohrabrio kršćanske mučenike. Potom se vratio pustinjačkom životu, osnivao eremitske lavre i privukao nekoliko tisuća sljedbenika pustinjaka (po nekim izvorima oko 6 tisuća). Posljednje godine života proveo je u borbi protiv arijanskog krivovjerja.

Pripisuju mu se mnoga čudesa i smatra se začetnikom pustinjačkog i redovničkog života. Prvi njegov životopis napisao je oko 360. sveti Atanazije Aleksandrijski, a poslije su nastale i mnoge legende. U ikonografiji ga često prikazuju okruženog životinjama pa je u pučkoj pobožnosti postao zaštitnikom blaga i domaćih životinja.

Preminuo je 356. na brdu Colzim (Quzlum) nedaleko Crvenog mora u Egiptu, u dobi od 105 godina. Zazivaju ga kod kožnih bolesti, padavice, otrovanja, kuge i amputacija, a zaštitnik je životinja, domaćih životinja, posebno svinja, stada, košarača, metlara, mesara, kobasičara, grobara, pustinjaka i redovnika te mnogih naselja, župa, crkava, kapela i samostana diljem svijeta i hrvatskih krajeva.

Kontakt

e-mail:

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.